Ruski tihi saveznici u BiH: Čović, Dodik i logika blokade

Na početku teksta autor piše da „BiH već godinama predstavlja geopolitički prostor u kojem vladaju napetosti, gdje se ukrštaju interesi zapadnih aktera i Rusije". Ističe da je „međunarodna pažnja uglavnom usmjerena na otvoreno proruski kurs Milorada Dodika (SNSD), (…) a da jedan drugi ključni akter često ostaje u sjeni: Dragan Čović, predsjednik nacionalističke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH)". Kadunić u analizi napominje da „upravo aktuelna rasprava o energetskojbudućnosti zemlje pokazuje da "Čović kao i dalje vrlo uticajni Dodik nisu toliko protivnici koliko komplementarni partneri u zajedničkom političkom aranžmanu".

Bez komentara

Politikolog Kadunić navodi primjer nedavnog gostovanja ruskog ambasadora u BiH, Igora Kalabuhova na RTV Herceg-Bosna (koja je pod političkim uticajem HDZ BiH), gdje je, kako ističe, „dobio prostor da upozori Bosnu i Hercegovinu na energetsko približavanje Zapadu".

„Kalabuhov je pozvao vlasti u BiH da se ‚odupru pritisku iz Vašingtona‘ i da nastave oslanjanje na ruski gas – iako je Rusija pod snažnim sankcijama EU, a Bosna trenutno potpuno zavisna od jedne jedine gasne trase koja ide preko Srbije. To što javni medij prenosi ove izjave bez komentara nije novinarski propust, nego izraz političke kontrole", kaže se u analizi.

Energetska zavisnost kao geopolitička poluga

Autor podsjeća da BiH još od osamdesetih godina gas dobavlja isključivo iz Rusije - što je zavisnost koju Zapad smatra bezbjednosnim rizikom. „Zato SAD već godinama guraju izgradnju Južne interkonekcije, koja bi Bosnu povezala s hrvatskom gasnom mrežom i LNG terminalom na Krku. Projekat bi prvi put omogućio diverzifikaciju snabdijevanja energijom".

U tekstu se ističe da „upravo tu HDZ BiH pruža otpor, formalno ističući sumnje u upravljanje državnim preduzećem BH-Gas ili navodne uticaje Turske i Irana. Međutim, posmatrači u Sarajevu to vide kao izgovor za namjerno odugovlačenje procesa – a da to odugovlačenje objektivno ide u korist ruskim interesima, što se ne može osporiti".

Otvoreno priznanje partnerstva

Kadunić piše da „Čovićeva politika nije izolovan potez, nego dio usklađenog djelovanja s Dodikom, što pokazuju i izjave nakon sastanka u Banjaluci u oktobru 2025., kada su obje strane potvrdile ‚dobru saradnju‘. Nije tajna da upravo ove dvije stranke blokiraju ključne zakonske pakete potrebne za nastavak procesa evropskih integracija."

SNSD i HDZ BiH su do početka godine bili dio državne koalicije, koja se raspala nakon što je „Trojka prekinula saradnju zbog neustavnih zakona SNSD". Dok je Trojka sa opozicijom u RS-u pokušavala formirati novu većinu, HDZ BiH je ostao pasivan. Čović je u julu izjavio da „nema mogućnosti za političke promjene na državnom nivou, što u Sarajevu nije shvaćeno kao trezvena analiza već kao signal da se blokada nastavlja".

Dvije uloge, jedan rezultat

Politikolog Kadunić u Berliner cajtungu piše da „Dodik djeluje otvoreno konfrontativno, vezuje Republiku Srpsku za Moskvu, dok Čović nastupa umjerenije, koristeći institucionalno pravo veta i medijsku kontrolu. Jedan radi glasno, drugi tiho – ali cilj je isti: politička paraliza. Ova podjela uloga traje godinama; još 2017. Rusija je podržala narativ o ‚hrvatskom pitanju‘, što je učvrstilo paralelne političke linije između Zagreba, Beograda, Mostara i Banje Luke, dok se Sarajevo sve više prikazuje kao ‚nepouzdan‘ akter ili čak ‚antievropski‘".

Test za Zapad

„Rasprava o Južnoj gasnoj interkonekciji daleko je više od energetskog spora. Ona je test zapadnog uticaja na Balkanu. Ključno pitanje nije da li Rusija pokušava destabilizovati Bosnu i Hercegovinu – to je odavno jasno. Ključno je kako Vašington i Brisel postupaju prema akterima koji tu strategiju omogućavaju iznutra.

Ako se dodatno učvrsti utisak da Čović i HDZ BiH sistematski djeluju u korist ruskih interesa, neminovno se postavlja pitanje političkih posljedica.SAD su već uvele ciljane sankcije drugim akterima. Hoće li Čović ubuduće biti viđen kao bezbjednosni rizik, zavisiće prije svega od daljeg razvoja energetske priče.

Iza tehničkih argumenata i etnopolitičke retorike krije se suštinski geopolitički sukob. Čović se predstavlja kao umjereni političar, ali sve više djeluje kao tihi saveznik sistema koji blokira reforme i otvara prostor ruskom uticaju. Zajedno s Dodikom, on čini kičmu politike blokade koja slabi bosansku državu i potkopava njenu evropsku perspektivu.

Za Njemačku i Evropsku uniju, koje stabilnost na Zapadnom Balkanu odavno vide kao sopstveno bezbjednosno pitanje, to je neprijatna, ali nužna spoznaja", zaključuje Kadunić u listu Berliner cajtung.

 

Ovaj izbor iz štampe sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na njemačkom jeziku i ne odražava neizostavno stavove redakcije.