Pravoslavni vjernici proslavljaju Božić, praznik mira

„Hristos se rodi!" – „Vaistinu se rodi!". Ovim pozdravom počinje svaki 7. januar u hramovima i domovima pravoslavnih hrišćana i predstavlja početak praznovanja Božića, rođenja Hristovog.

Prema hrišćanskom vjerovanju, tog dana je Bogorodica Marija u pećini u Vitlejemu rodila Sina Božijeg Isusa Hrista.

Ovaj praznik se u pravoslavnim crkvama koje koriste julijanski kalendar proslavlja 13 dana kasnije u odnosu na hrišćanske crkve koje slijede gregorijanski kalendar i obiluje vjerskim i narodnim običajima.

Iako gotovo svaki dom ovaj veliki praznik proslavlja različito, centralno mjesto u običajima ima badnjak – drvo hrasta. On simbolizuje drvo koje su, prema hrišćanskim svetim knjigama, pastiri donijeli u vitlejemsku pećinu kada se Hristos rodio.

Zbog toga svaka porodica ima svoj badnjak. On se u kuću donosi dan prije Božića, na Badnje jutro. Po njega u obližnju šumu ranom zorom odlaze (uglavnom) muški članovi porodice, pojedinačno ili u dogovoru sa komšijama i prijateljima. U nekim mjestima sijeku se tri hrastova drveta, u pojedinim samo jedan, dok vjernici koji praznik proslavljaju u gradovima badnjak najčešće kupuju na pijaci ili od uličnih prodavaca. 

Mjesto na kome je badnjak isječen posipa se pšenicom i kukuruzom – za blagostanje i napredak porodice – nakon čega se presiječe tzv. badnjakuša, tvrdo umiješena pogača od brašna i vode, i ispije čašica domaće rakije. 

Proslava u krugu porodice i prijatelja

U toku Badnjeg dana crkve i hramovi organizuju tradicionalno paljenje badnjaka, čija vatra, prema pravoslavnom učenju, nagovještava novu svjetlost koju donosi Hristos. Uz zvuk crkvenih zvona i vatromete, najmlađi se nagrade i novogodišnjim paketićima.

Badnje veče obilježava se u krugu porodice, za prazničnom trpezom. U pojedinim domovima večera se služi na „gnijezdu" od slame, koje se postavlja na pod i simbolizuje jasle u koje je Isus položen po rođenju. Večera se posna hrana – najčešće riba, salate, domaće pite, poneki slatkiš i voće.

Po završetku ponoćne ili jutarnje liturgije, na kojoj vjernici dočekuju Božić i pričešćem okončavaju četrdesetodnevni post, svaku porodicu posjećuje tzv. položajnik, koji simbolizuje sreću i blagoslov za domaćinstvo. Tradicionalno, položajnik je prva osoba koja tog jutra uđe u kuću, ali je to najčešće blizak član porodice ili komšija, koji unazad godinama uveseljava ukućane. 

Grančicom badnjaka on džara vatru i veselo izgovara želje: „Koliko varnica, toliko zdravlja, dječice, ovaca, parica...“, nakon čega ga ukućani daruju poklonom.

Na prazničnom ručku sa položajnikom služi se vino i lomi česnica – pogača u koju se ubacuje novčić koji simbolizuje finansijsko blagostanje, djelić badnjaka ili grančice drena za zdravlje, kao i komadić sira ili kajmaka za izobilje u hrani. To je omiljeni ritual najmlađih ukućana, koji priželjkuju da baš oni te godine izvuku novčić.

Božić, praznik mira i radosti, proslavlja se u druženju i posjećivanju porodice i prijatelja. Trpeze obiluju mesom, kremastim salatama, mliječnim proizvodima, tortama i kolačima, a praznično raspoloženje upotpunjuje čaša kuvanog vina ili rakije, uz zvuk pucketanja božićne vatre.

A sve u duhu poruke: Mir Božiji, Hristos se rodi!