Što sadrži Sporazum o slobodnoj trgovini EU–Mercosur?

Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Mercosura trebao bi olakšati robnu razmjenu između 27 država članica EU-a i četiri gospodarstva Mercosura: Brazila, Argentine, Urugvaja i Paragvaja. Pregovori su započeli prije više od 25 godina.

Tijekom nekoliko godina obje bi strane trebale ukinuti oko 90 posto trenutačno važećih carina. Prema podacima EU-a, time bi nastala jedna od najvećih zona slobodne trgovine na svijetu, s više od 780 milijuna stanovnika.

Za europsku industriju to znači bolji pristup južnoameričkim tržištima, čime bi se mogli ublažiti učinci američkih carina. Trenutačno u Latinskoj Americi, primjerice, važe carine do 35 posto na europske automobile. Prema navodima organizacije Germany Trade & Invest (GTAI), korist bi mogli imati i europski proizvođači strojeva, kemijskih proizvoda i lijekova.

S druge strane, sirovine iz država Mercosura mogle bi se lakše uvoziti u EU – kao alternativa isporukama iz Kine. Goveđe meso također bi se ubuduće moglo uvoziti po sniženoj carinskoj stopi, ali samo u ograničenim količinama kako bi se zaštitili europski poljoprivrednici. Poljoprivredni proizvodi poput šećera i kave mogli bi pojeftiniti za europske potrošače, no u slučaju prevelikog pada cijena uvoz bi se obustavio.

Osim pozitivnih gospodarskih učinaka s obje strane Atlantika, Europa se nada i jačanju vlastite geopolitičke pozicije, osobito u vrijeme rastućih napetosti sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Većina EU-a je za - uz neke iznimke

Početkom siječnja većina država članica EU-a izjasnila se za potpisivanje sporazuma. Njih 21 od 27 glasalo je početkom siječnja 2026. za sporazum o slobodnoj trgovini – Francuska, Poljska, Mađarska, Austrija i Irska bile su protiv, dok je Belgija bila suzdržana.

Bila je potrebna suglasnost najmanje 15 država članica koje zajedno predstavljaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva EU-a – takozvana kvalificirana većina. Ona je osigurana zahvaljujući potpori Italije.

Kako je Komisija izašla ususret kritičarima?

Još krajem prosinca potpisivanje sporazuma bilo je odgođeno zbog zabrinutosti vlade Giorgie Meloni, nakon što je talijanski poljoprivredni lobi izvršio pritisak na premijerku. Sada je u Bruxellesu postignut dogovor o dodatnim ustupcima poljoprivrednicima, poput ranijeg odobravanja subvencija u iznosu od oko 45 milijardi eura.

Osim toga, prilagođen je zaštitni mehanizam kojim se sporazum može suspendirati: uvoz se može obustaviti već ako cijene europskih poljoprivrednih proizvoda padnu za više od 5 posto ili ako uvoz iz Latinske Amerike poraste za isti postotak. Izvorno je kao granična vrijednost bilo predviđeno 8 posto. Takvu su izmjenu zahtijevali i Europski parlament i talijanska vlada.

Tko je protiv i zašto?

Francusku vladu time se nije uspjelo uvjeriti. Vlada najvećeg poljoprivrednog proizvođača u EU-u ostala je pri svom „ne", jednako kao i vlade Poljske, Mađarske, Austrije i Irske. Oni se svi boje nelojalne konkurencije za svoje poljoprivrednike i pada europskih standarda kvalitete. Tako protivnici sporazuma, primjerice, tvrde da se njime omogućava uvoz genetski modificiranog mesa u EU - što nije točno.

Organizacije za zaštitu okoliša i poljoprivredne udruge u Europi i dalje snažno protestiraju protiv sporazuma. Organizacije poput Greenpeacea ili Climate Action Networka upozoravaju da će sporazum o slobodnoj trgovini ubrzati uništavanje prašuma zbog proizvodnje govedine i soje.

Europski poljoprivrednici strahuju od nelojalne konkurencije jeftinih južnoameričkih proizvoda koji se proizvode uz manje stroge ekološke i radne standarde. Protiv sporazuma prosvjeduju i autohtone skupine, primjerice u Brazilu.

Kritika Europske komisije

Postoje i kritike na račun postupanja Europske komisije: sporazum o slobodnoj trgovini dio je šireg sporazuma o pridruživanju, koji uključuje i jaču političku suradnju s državama Mercosura. Taj dio, međutim, može biti usvojen samo uz suglasnost svih država članica EU-a. Sporazum o slobodnoj trgovini, s druge strane, spada u isključivu nadležnost EU-a i stoga ne zahtijeva ratifikaciju pojedinih država članica. Kritičari u tome vide trik kojim se zaobilaze nacionalni parlamenti.

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen sporazum će vjerojatno potpisati idućeg tjedna u Paragvaju, no time on još neće stupiti na snagu. Za to je potrebna suglasnost Europskog parlamenta, koji će o sporazumu glasovati u nadolazećim mjesecima – koji ga još uvijek može odbiti.